Pogrebni bluz....

pročitaj cijeli članak      Nedjelja, 20. Juli 2008. 22:22

U tvojim ocima draga primjecivao sam lucidnost. Ali ne one vrste sto je djevojcurci imaju dok smisljaju kako da dosadno nedeljno popodne pretvore u dan za pamcenje. Ne! U tvojim ocima je bila ona vrsta lucidnosti koje treba da se boji. Ako sam uspjeo da se zagledam dovoljno dugo vidjeo sam onaj tvoj podrugljiv smijeh i stotinu munja kao pred oluju u Augustu. Umjela si u trenu da od mene nacinis krotko stene koje cvili i jauce... I mase repom kad mu naklonis tren svog casa. Od mene si umjela da napravis poslusnog sarenog papagaja koji ponavlja : Dobar dan najljepsa zeno. (I u tome nisam vidjeo niceg loseg) Bilo je i onih dana kada si sva mila i umiljata legla pokraj mene i cutala samnom. Pustala bi da ulazim u tebe satima i samo bi njezno stenjala. Mrsila bi dlake na mojim rutavim prsima i govorila kao da si opijena: "quot;Pokloni mi jos mnogo dana da mogu da te volim."quot; I kad bi osjetio tren one prave muske moci zarila bi svoje dlanove u moja bedra i vristala iz sveg glasa: "quot;Nije ti ovo ljepo mrtvace!"quot; Priznajem,nisam znao tad sto od boli sto od huje sta trazis i sta hoces od mene. Krenuo sam mnogo puta da ti ocrtam svoj dlan na tvojim bijelim obrazima ali si svaki put uspjela da me ugrizes u razvijene bicepse. I onda bi tako bespomocno plakala dok bi iz mojih bedara tekla krv i brojala otiske svojih zuba. Koliko sam te tad prezirao i koliku sam mrznju osjecao. A ipak sam samo stajao pred tvojim oblicjem go. Uzimala bi moj ud svojim ustima. I tvoj je dah uvjek mirisao na zrele trenje. (kako ti je to samo uspjevalo,pitam se?) I dok bi ja bespomocan stajao, trzaji bi pomicali moje tjelo. I pao bi na koljena moleci da prestanes i da mi poklonis svoju unutrinu da osjetim te, ti bi me samo gledala svojim krupnim ocima i iz njih bi sto munja sijevalo. Uzivala si u igri nadmoci. Spretno si jezik svoj uvijala dok sam ja promuklim glasom ocajavao! Bilo je dana kad si samo legla i prepustila se mojoj masti,mojim djelima. Tad sam mogao da ti ljubim svaki dio tijela,da mastu sprovodim u dijela. Mogao sam tad da ti jezikom ispisem sve rijeci svjetsko poznatih pjesnika i pisaca a ti bi samo cutala i dalje se nudila. Bili su to dani,draga moja Lucidna. Sve do onog casa kobne greske. Zarila si svoje crvene nokte u moju dusu. I ona se raspukla kao djeciji balon. Pokidala si ostale komadice srca i grohotom se smijala. I evo sad... Pada noc i skupila se sva rodbina moja. oplakuju me i tebe zale. A u tvojim ocima blista pobjeda. Ne sjevaju munje i lucidnost je nestala. Samo se moc nazire i onaj nevidljiv smjesak samo meni poznat. Ne places...Ali na sav glas izgovaras rijeci ovog pogrebnog bluza... A ja pod zemljom pitam se Zasto... Zasto moja draga? Kakvu vrijednost ti nosi ova moja iskomadana dusa...? Saint

Tagovi: blog  erotika 
Izvor vijesti: Hodnik mojih zelja....

Vezani članci

Nije pronađen niti jedan vezani članak.

Komentari