Jednom Filipu

pročitaj cijeli članak      Subota, 5. Juli 2008. 07:41

Pocelo je to u drugom mjesecu prosle godine.Jedan neobicni susret koji je promjenio moj zivot i koji mi je pokazao za koje se stvari u zivotu treba i vrijedi boriti.Koliko iskrena ljubav moze biti jaka,duga,ali isto tako koliko moze i boljeti.Tog dana na poslu su se pokvarile peci.Ja sam presla u susjedni pogon do moga gdje je bila moja buduca ljubav a da nijedno od nas nije znalo da ce upravo tu naci ljubav koju smo tako zarko iscekivali.Neobican splet okolnosti dao mi je i dan danas na razmisljanje dali je nas susret slucajan ili nije.Bio je tu jedan smotani decko,Stakor smo ga zvali.Davio me je pricama o vozackom i kako one krave sa lemljenja stalno zovu da gdje je i zasto nevozi ta kolica.Tu se je nasao i on.Moja buduca velika ljubav,Filip.Pogled nam se spojio i nasmijala sam se.Stakor je bio jako smijesan i smijala sam mu se kao i ostali.Ali upravo je on posredovao ovom nasem dogadjaju a da ni sam nije znao da nas je spojio.Da nas je spojio kazem zato jer da nije bilo njega i njegove glupe spike ja i moja ljubav se nikad nebi "nasli".A to kazem zato jer je upravo nevjerojatno kako se ljudi mogu spojiti a da taj netko nije ni svjestan.Ja i Filip se prije toga nismo uopce primjecivali.Nismo znali ni da postojimo jedno drugo.Cak nisam ni znala da on tu radi.Kud sam gledala?:D A onda je on dao otkaz.Bolilo me je to jako.Nisam htijela da ode.I nabavila sam broj od kolege sa kojim je radio.Svidjao mi se je.Bio je prekrasan.Crne oci,crna kosa,prekrasno lice..nesto najljepse. Kad sam dobila broj,odugovlacila sam par dana dal da mu posaljem sms ili ne.Bil ne bil.Znala sam da nema curu jer mi je njegovo ponasanje sve govorilo.Imala sam takav osjecaj.Kao da mi je nesto govorilo.Namigivali smo jedno drugome,mahali,ponekad pricali ono malo skroz.To mi je ulilo nadu da mu se svidjam mozda i da mu posaljem sms.Na pomisao da ima curu preplavila me je zavist i ljubomora jer sam tako ja htijela biti njegova cura.:rolleyes: Nisam ni slutila da ce mi se san ostvariti.Poslala sam mu sms i nakon par minuta je odgovorio.Nisma mogla doc k sebi.Od srece,od uzbudjenja.Tako smo se dopisivali mjesec dana.Upoznali smo jedno drugo,smijali se,pricali na telefon do 5 sati ujutro.Kad je zora svitala mi smo isli na spavanje.I kad su se pjevci culi:D A onda je pao dogovor na prvi dejt.Sredila sam se,napravila smokey eyes i zadivila prolaznike.Ali najvaznije njega.Pokazala sam se u svom najboljem izdanju.On me je ocarao izgledom.Bio je prezgodan.I presladak.Na spoj mi je donesao cd sa mojim omiljenim pjesmama koje je skinuo sa interneta.Ubrzo je pao i drugi spoj,pa treci i tako dalje...... Zajedno smo vec godinu i mjesec dana.Zivimo u razlicitim gradovima.Putujemo busevima.Ali ja ni trenutka nisam pozalila.Imamo vezu na daljinu i islo je odlicno.I sada ide,osim sto se moja ljubav i ja u zadanje vrijeme cesto svadjamo.Oko sitnica.Nijedna veza nije savrsena ni idealna,ali nasa je bila bas takva. Prosli smo ruznih stvari,i dobrih stvari.I sve ono sto nas je trebalo rastaviti nas je samo jos vise spojilo iako dvaput smo skoro prekinuli. Iako tesko je,idemo dalje.Na pocetku veze smo si dali obecanje da nas nitko i nista nece rastaviti.Ali ja se pitam,dali je to doista tako?U dali je to doista moguce?Pitanje koje postavljam sebi je dali je moguce da ljudi budu cjeli zivot skupa samo sa jednom osobom? Ja mogu reci da je on ono o cemu sam doista cjeli ziovt sanjala.Cjeli zivot sam zamisljala decka poput njega.Cjeli zivot sam cekala nekog poput njega.Iako me je strah ovo sta cu reci jer se bojim da ne ureknem,ali mogla bih biti sa njim citav svoj zivot.Ja nemoram proci brda i doline da bih znala i shvatila koji je pravi za mene.Ne moram ih imat desetoricu pa da steknem neko iskustvo i da kazem eh ovaj je pravi.Neznam zasto to tako kazem i mislim,ali jednostavno znam da je to tako i tako osjecam.On mi je pruzio ljubav.On mi je pokazao sto je ljubav.I zbog toga cu ga uvijek pamtiti.Otkad sam s njim,ja ne primjecujem ono pravo druge decke.Niti me interesiraju.Nije me ni briga.U svakom decku kojem vidim trazim njega i vidim njega.Samo njega.On je jedini decko uz kojeg nebih mogla pozeljeti nijednog drugog.On mi je toliko iznad svih. Kad se svadjamo,osjecam veliku prazninu i bol jer se bojim da ga ne izgubim.Ja znam da je svaki prekid tezak ali pitam se kad ce doci nas kraj?Dali ce doci za 5 godina,6,za 4 i pol?Dali nam kraj uopce mora doc?Dali kraj ljubavi mora doc?Volim ga.Nitko mi nije kao on.I mislim da ni nebude.Pitam se kad prekinemo,kako da se nosim sa tom boli?Kako da zivim bez njega?Kako da prezivim sljedeci dan u zivotu a da nevidim i ne dotaknem njegovu divnu crnu kosu i ledja?Da ga ne zagrlim?Da ga vise nikad ne vidim?Da neznam sta ima kod njega,gdje je i sa cim se bavi?S kim je?Kako da prezivim dan kad cu saznat da ima novu curu,a jednog dana i zenu a to necu biti ja?Kako se nositi sa tom boli?Mogu se zamisliti toliko sa njim.Sve sta radim ima smisla kad znam da je on sa mnom i da smo skupa ali kad prekinemo,vise nista nece imati smila bez njega.Jer je on moj smisao.Kako nastaviti zivot bez njega?Iako budem sa drugim,opet nece to biti to.Znam to. Kuda ce nas zivot odnesti i kome je pitanje koje si postavljam svaki dan. Filipe ovim putem ti zelim reci koliko si dio srca moga ali jos vise koliko si dio mene.Ako ikad odes,znaj da ce i moj dio otici sa tobom.Toliko mi znacis.Bez tebe nista nema smisla.Jer si ti smisao svega oko mene.Ako nas zivot ikad rastavi znaj da ces uvijek zauzimati jedan dio moga srca.I moga zivota.Ovakvu ljubav i covjeka covjek ne moze zaboraviti. I zato bih htijela da se prestanemo svadjati i da ce stvari medju nama biti kao i prije.Toliko toga zelim dozivjeti sa tobom.I proci sa tobom. Zelim vjerovati u nasu buducnost ali ponekad je to tako zaista tesko.Ako nas daljina nije razdvojila nadam se da nece ni svadje. Volim te ljubavi znaj to

Tagovi: forum  teen 
Izvor vijesti: TEEN Forum

Vezani članci

Još jednom o špicama

Odg: Feralovci na jednom mjestu

Odg: Feralovci na jednom mjestu

Jednom dnevno javljanje

Odg: Feralovci na jednom mjestu

Sve u jednom - BFF konacno proradio

Komentari